Kako se zaljubiti u Ameriku
Ovako funkcioniramo moj suprug i ja: dobijemo ideju o putovanju, što bi htjeli vidjeti i koliko dana imamo. Je imam slobodu u planiranju svega ostalog — sve dok mu ostavim barem jedan dan za pecanje. Takav je dogovor.
Budući da ga posao jednom godišnje odvede na Zapadnu obalu, odlučili smo tu priliku pretvoriti u dvotjedno putovanje automobilom i vidjeti što je više moguće nacionalnih parkova. Izvorni plan bio je slijediti US Route 89, legendarnu slikovitu autocestu koja povezuje sedam nacionalnih parkova. Ali naravno, ja se nikad ne mogu ograničiti samo na ono što je strogo “na ruti”. Kad se nešto interesantno nalazi samo stotinjak kilometara dalje, kako da odolim?
Putovati sa mnom nije za one slabog srca. Moji su dani isplanirani u minutu: kada doručkujemo, koliko imamo za doručak, koliko vozimo, koliko vremena imamo za razgledavanje, gdje spavamo, odgovara li cijena kvaliteti… Srećom, moj je suprug u biti moja muška verzija. Savršeno smo usklađeni — ne samo na putovanjima, nego i u životu. Na dužim putovanjima prvih je nekoliko dana pomno isplanirano; ostatak ostavljamo s malo prostora za disanje. Nikad ne znaš kakva iznenađenja cesta može donijeti.
Naše je putovanje postalo cik‑cak odiseja kroz sedam saveznih država — Colorado, Wyoming, Idaho, Utah, Arizonu, Nevadu i Kaliforniju. U dva tjedna prešli smo otprilike 5.400 kilometara. Posjetili smo šest nacionalnih parkova, dva državna parka, nekoliko velikih gradova i bezbroj malih mjesta koja te osvoje svojom toplinom. I na svakom novom mjestu rekla sam, bez iznimke: “Ovdje bih mogla živjeti.”
Prvi koraci u srce Divljeg zapada
Sletili smo u Denver dosta kasno pa je najlogičnije bilo odsjesti u jednom od hotela kraj aerodroma. Rentali smo auto preko Booking-a. S obzirom da smo Genius Level 3 imamo pravo na popust tako da smo SUV Nissan za 14 dana platili 599 $. Naša preporuka ako mislite posjetiti neka off road mjesta kao npr. Moonscape overlook ili voziti cijelom rutom Valley of the Goods obavezno SUV, pogon na sva 4.
Nas je slijedeći dan čekala vožnja od 7 i pol sati do mjesta Cody u saveznoj državi Wyoming. Ako bas moramo dugo voziti (budimo realni, Amerika je ogromna) nastojimo da odvozimo max 9 sati u jednom danu.
Cody je mjesto od 10-tak tisuća stanovnika nekih sat vremena udaljen od istočnog ulaza u Yellowstone. Osnovao ga je Buffalo Bill 1896. godine i hotel“ Irma“ kojeg je sam Bill otvorio, još uvijek posluje. Poznat je i kao rodeo prijestolnicom svijeta i baš sam se radovala što ću vidjeti kauboje u svojem elementu. Yellowstone serijal se vrtio na repeat prije ovog puta. Nažalost krivo vrijeme, rodea se održavaju od lipnja do kolovoza. Grad je savršen za doživjeti onaj Western vibe a pale su i prve kaubojske čizme.
Cijene smještaja su ovdje ipak prihvatljivije od hotela u samom nacionalnom parku. Hoteli s 3 zvjezdice su cca 200-250 $ dok je u samom nacionalnom paru noćenje duplo više. Sigurna sam da se može naći i malo jeftiniji smještaj u motelima uz cestu.
S obzirom da sada ne rezidenti plaćaju dodatnih 100 $ uz ulaznicu od 20-35 $ za neke najposjećenije nacionalne parkove kao npr. Yellowstone, Yosemite, Zion, Grand Canyon…moja preporuka je da kupite godišnju ulaznicu od 250 $. Ona vrijedi za 4 osobe. Tako ako vas je vise plaćate samo 250 $ i vrijedi za sve nacionalne parkove koji naplaćuju ulaznice.
Korisno je i koristiti aplikaciju National Park Service koju možete skinuti na njihovim stranicama. Tu možete isplanirati svoje putovanje, koristiti digitalnu mapu, pratiti vremenske uvjete…
Yellowstone i Grand Teton: Priroda u svom najčišćem obliku
Nacionalni park Yellowstone je prvi službeni nacionalni park u svijetu osnovan 1872. Prostire se na skoro 9000 kilometara kvadratnih, ima oko 500 aktivnih gejzira, 160 km pješačkih staza, 67 vrsta sisavaca i oko 3000 potresa godišnje. Leži na super vulkanu koji je do sada eruptirao 3 puta u razmacima od cca 725 000 godina , što znaci da imamo još cca 100 000 godina, mada to sa sigurnošću, naravno, ne možemo predvidjeti. Prva misao dok smo ulazili u park je naravno bila: „Nemoj sad majke ti ! Barem ova dva dana !“
Sastoji se od dva dijela : gornje petlje od 113km i donje petlje od 155km , a s obzirom da smo imali smo samo jedan cijeli dan, odlučili smo obići samo one najveće atrakcije. Većina njih zahtjeva laganiju i kraću šetnju a dio smo mogli vidjeti i ne izlazeći iz auta.
Hayden dolina je idealna za promatranje divljih životinja poput bizona, medvjeda, vukova… Nemate predodžbu koliko su te životinje veličanstvene dok ih ne vidite uživo. Upozorenja su na svakom koraku kako se ponašati ukoliko se nađete u njihovoj neposrednoj blizini. Ja sam kupila sprej za medvjede mada mi je prodavač u dućanu rekao da mi neće puno pomoći ako ga sretnemo!
Na zapadnom dijelu gornje petlje se nalazi Mammoth Hot Springs, kompleks termalnih izvora na brežuljku . Njihova bijela boja rezultat je taloženja kalcijevog karbonata i svakodnevno mijenjaju oblik.
Vozeći se cestom naići ćete na mnogo termalnih izvora. Onaj koji nikako ne smijete propustiti je Grand Prismatic Spring ! To je najveći terminalni izvor u SAD-u, dubok je 50 m a temperatura vode je 70 ºC. Zaštitno je lice Yellowstona i rekla bih najveća paleta narančaste, crvene, tirkizne i zelene boje. Ovaj šareni izvor svoju ljepotu duguje bakterijama a i same nijanse se mijenjaju ovisno o godišnjem dobu.
Na zadnjem mjestu smo ostavili Old Faithful jer smo se nadali da je najveća gužva već odavno prošla a i smještaj nam je bio na par minuta hoda. Uglavnom ako ga i ne stignemo vidjeti možemo doci ponovno rano ujutro. Na službenim stranicama National Park Services možete pronaći predviđanja za njegovu slijedeću erupciju što nam je ostavilo dovoljno vremena da se smjestimo u hotel „Old Faithful Snow Lodge“ i zauzmemo mjesto na klupici za veličanstvenu predstavu. Erupcija se desi svakih cca 102 min ±10 min, traje od minutu i pol do 5 minuta, dostigne visinu od 40-tak metara i temperaturu od 95,6 ºC.
Jedan ključan savjet: nikada ne ostavljajte hranu bez nadzora. Ne samo zbog medvjeda — gavrani su majstorski lopovi. Mogu otkopčati džepove i ukrasti predmete kirurškom preciznošću.
Na samo petnaestak minuta vožnje od južnog ulaza u Yellowstone se nalazi još jedan predivan nacionalni park, Grand Teton koji je dobio naziv po planini Grand Teton (4197m). Ovdje možete planinariti (320 km staza), pecati, promatrati divlje životinje, biciklirati…. Mi smo stali na par mjesta promatrati vitoroge antilope te pogledati ostatke zajednice koju su Mormoni osnovali 1890-tih pod nazivom Mormon Row.
Jackson Hole, Idaho i Bonneville: Luksuz, šarm i beskrajne slane ravnice
Jackson hole je mjesto koje ne smijete zaobići ako prolazite ovim dijelom Amerike. Ja bih ga opisala kao vrhunska skijaška destinacija savršenog zapadnjačkog ugođaja. Mnoštvo upscale restorana iz kojih izlaze bogataši u svojim kaubojskim čizmama i skupim unikatnim šeširima.
Prvotna ideja je bila prenoćiti u jednom od hotela u Jackson Holu no vrlo brzo su nas otrijeznila noćenja od 300-tinjak $ pa i više, puuuuuno više.
Odlučili smo za “ Teton Teepe Lodge“ udaljen nekih sat vremena vožnje za koji smo jednim dijelom morali preći u Idaho. Eto moje zig zag putovanje. Vrijedilo je svake sekunde vožnje a i svakog centa. Drvena brvnara je sagrađena u obliku šatora sjevernoameričkih Indijanaca. Totalno cool. Osamnaest soba raspoređenih u krug oko središnjeg prostora za druženje i velikog kamina. Samoposlužni bar, na katu stol za biljar i poker. Vani mjesto za druženje uz vatru ili ležaljke uz mali potok. Do kraja večeri upoznaš sve goste dok zajedno pečete marshmallowse. Nakon bogatog doručka gdje se poslužuju domaći muffini, banana bread, jaja…krenuli smo na 4-satnu vožnju do Salt Lake Cityja. Cilj nije bio vidjeti taj grad već prelomiti put do Capitol Reef nacionalnog parka.
Stigli smo u Salt lake City i smjestili su u hotelu blizu aerodroma. I ono što je moj dragi slijedeće napravio je potvrda onog zašto bi svaka žena trebala pronaći svog Waynea i zašto moja kćer kaže da smo joj postavili ljestvicu visoko što se tiče muškaraca i odnosa. Napomenula sam da se na nekih sat i pola vožnje od Salt Lake Cityja nalaze Bonneville slane ravnice poznate kao jedna od vodećih svjetskih trkaćih testnih staza. Sama moja želja da ih vidim je bila dovoljna da moj dragi kaže: idemo ! Sat i pol vožnje za 15-tak minuta hoda po slanoj ravnici i zatim sat i pol vožnje natrag ! Ako to nije ljubav….
Boneville je drevno suho dno jezera koje se počelo formirati krajem posljednjeg ledenog doba i poznato je kao najveće u nizu slanih ravnica na zapadnom rubu Velikog slanog jezera. Posljednji brzinski rekord postavio je Gary Gabelichov raketni automobil Blue Flame, s brzinom od 631,4 mph (1016km/h) 1970 godine. Bjelina koju ispraćaš pogledom, plavetnilo iznad tebe, pucketanje ispod nogu i slanost koju osjećaš u zraku. Savršen fotografski pejzaž !
Capitol Reef nacionalni park je bio slijedeći na listi. Nalazi se u saveznoj državi Utah poznatoj po 5 velikih nacionalnih parkova : Zion, Bryce Canyon, Capitol Reef, Arches i Canyolands. Ovo je država po našem guštu. Prosječno 300 sunčanih dana godišnje, pusta prostranstva, vrlo prijazni i gostoljubivi stanovnici (većina stanovnika su Mormoni), rijeka Colorado (eto dana za pecanje), jedinstvene geološke formacije, raj za planinare i ljubitelje prirode. Prije tri godine smo posjetili Zion i Bryce Canyon. Ovaj put smo htjeli vidjeti ostala 3.
Capitol Reef I Skyview
Nisam previše planirala razgledavanje Capitol Reefa jer mi se nije činio previše zanimljiv. O koliko sam se prevarila ! Definitivno podcijenjen nacionalni park. Rekla bih da je ovaj park skriveno blago ! Litice, kanjoni, prirodni mostovi u crvenim, smeđim i žutim bojama. Poznat je po Waterpocket Fold, najvećoj izloženoj monoklinali (nabor u zemljinoj kori) u Sjevernoj Americi dugačkoj 161 km, nastaloj pomicanjem tektonskih ploča prije 65-80 milijuna godina, a erozija je zatim stvorila te predivne litice i kanjone.
Vrlo je bitno pratiti vremensku prognozu u ovakvim nacionalnim parkovima jer se vodene bujice mogu pojaviti nenadano. Mnoštvo natpisa s upozorenjima vas prate kroz cijeli park.
Mi smo stigli poslijepodne pa nismo uspjeli kupiti ni poznate svježe voćne pite (voće iz lokalnih voćnjaka) u povijesnom Gifford Homesteadu. Radno vrijeme im je od 8-17 ali vrlo rano ostanu bez pita pa imajte to na umu ako imate slatki zub.
Za razliku od naših nacionalnih parkova u nacionalnim parkovima Amerike možete slobodno voziti autom do samih atrakcija. Obično se nalazi veliko parkiralište na dnu same znamenitosti i potrebno je vrlo malo pješačenja, naravno postoje i oni gdje morate biti iskusni planinari. Uspjeli smo vrlo kratko prošetati jednom od šetnica u kanjonu prije nego nas je zaskočio mrak, ali tome sam se jako veselila!
Capitol Reef je poznat i po promatranju zvjezdanog neba zbog velikih prostranstava i pustinjskog krajolika. Nude se organizirane ture s vodičima gdje posjetitelji mogu promatrati mliječnu stazu ili meteorsku kišu. Ja sam odabrala jedan izuzetan smještaj, Skyview hotel (mjesto Torrey) koji nudi i mogućnost glampinga. Nažalost šatori više nisu bili slobodni ali zato su sobe, kao i cijeli hotel, pravo umjetničko djelo. Vlasnici su umjetnici koji izlažu ovdje svoja djela a i dizajn hotela je zapravo oda krajoliku. Hotel nema restoran i doručak morate naručiti dan ranije kako bi vam bio dostavljen iz obližnjeg restorana ali vam je zato soba puna lokalnih delicija , sokova i grickalica. Prava „poslastica“ vas čeka na terasi kad padne mrak. Ležaljke, dekice i pogled na mliječnu stazu. E to mjesto, u tom trenutku, uz voljenu osobu je ono što čini život predivnim. Taj trenutak dok oboje pokušavate odgonetnuti koje je koje sazviježđe i znate samo naći Velikog i Malog medvjeda (mada ste dobili barcode na recepciji kojeg ste mogli skenirati i koji bi vas vodio kroz sva sazviježđa). Nažalost trenutak je kratko trajao! Probudilo me hrkanje ! I to moje vlastito !
Moonscape Overlook: Drugi planet na Zemlji
Nedaleko grada Hanksville (Utah), postoji skriveno mjesto koje nije ni označeno na karti a na samom je vrhuncu ovog našeg putovanja. Kad me pitaju koje mjesto me očaralo ja kažem baš ovo: Moonscape Overlook . Ne mogu dovoljno nahvaliti niti dočarati ljepotu ovog vanzemaljskog mjesta.
Za ovaj put će vam trebati povišeno vozilo i to 4WD. (koordinate mjesta su: 38.4516º N, 110.8379º W). Vozite se neasfaltiranom cestom nekih 15-tak km i nikako se ne preporučuje krenuti na ovu avanturu nakon kiše. Zbog blata biste mogli ostati zaglavljeni čak i sa pogonom na sva četiri kotača. Wayne nije imao ni pojma gdje vozi, samo bi me svako toliko pitao jesam li sigurna? Nakon 30-tak minuta vožnje po ovakvom terenu nije ni meni više bilo svejedno. Mimoišli smo se s jednim autom. Pomislila sam da smo negdje promašili cestu ali upute su govorile da smo stigli. Parkirali smo na proširenom dijelu ceste, stali na vidikovac i kao da smo ušli u neku novu dimenziju. Pred vama se u tom trenutku stvori površina Mjeseca, Marsa, nekog planeta i više niste na Zemlji. Kakva neopisiva priroda ! Ovaj reljef je nastao prije 90 milijuna godina erozijom, oblikujući slojeve bentonitne gline i tako formirajući jedinstvene oblike i teksture. Suha, napuknuta glina i opustošen krajolik gledajući s visine od prilike 150 m stvarno daju dojam da ste na nekom drugom planetu. Znala sam da nas čeka nešto posebno ali ovo je premašilo sva moja očekivanja. Nikakvih ograda, upozorenja, klupica, uređenih šetnica….ničeg ! Samo zvuk vjetra i sivilo !
Nedaleko ovog mjesta nalazi se simulacijski laboratorij za istraživanje Marsa, Mars Desert Research Station. Tu se uči kako živjeti i raditi na drugom planetu. Nadala sam se da je moguće posjetiti ga, možda vidjeti kakav muzej ili sl. ali ovo je zabranjeno mjesto za posjetioce i možete se zadržati najviše 15 min na parkiralištu (ako se ne varam).
U okrugu od cca 160 km nalazi se još mnoštvo prirodnih zanimljivosti kao npr. petroglifi, nalazišta otisaka dinosaura i petrificiranih kostiju, vidikovaca….Iza svakog zavoja neko iznenađenje. Na svakih 5 km bih vikala stani, ovo moram vidjeti!
Goblin Valley: Dolina kamenih bića
Goblin Valley State Park, Moonscape Overlook i Mars Desert Research Station jesu 3 mjesta koja smo uspjeli vidjeti u jednom danu. Goblin Valley je smješten u pustinji San Rafael. Park je poznat po tisućama stijena koje oblikom podsjećaju na gobline. Ove formacije stijena su nastale tijekom milijuna godina i to tako što se na mekanom pješčenjaku nalazi dio stijena otporan na erozije. Mjesto je zaista jedinstveno i bilo je kulisa za mnoštvo filmova SF tematike. Park ne izgleda toliko velik ali hodajući među ovim goblinima lako izgubite pojam o vremenu. Svaki vas podsjeća na nekakav oblik i rekla bih savršeno dječje igralište. Naravno nigdje nema nikakvih ograda, samo upozorenja i zdravi razum da nećete uništavati ove divne geološke oblike. Postoji i mnoštvo pješačkih staza ali je preporuka nigdje bez vode jer ljeti ovdje temperature mogu doseći i visokih 38 ºC uz pustinjsku klimu.
Moab, Arches i Canyonlands: Zemlja crvenog kamena
Moab je idealno mjesto za smjestiti se ako želite posjetiti nacionalne parkove Arches i Canyonlands. Oba se nalaze na 30-tak minuta vožnje a i samo mjesto je vrlo simpatično i živopisno. Idealna je destinacija za off road i brdski biciklizam a i godišnje se ovdje održava Jeep safari. Okružen je pijeskom, kamenjem i nebom ! Ovdje su se udomaćile adrenalinske aktivnosti (rafting rijekom Colorado, penjanje po stijenama, off road vožnja…) a i oni malo mirnijih duša ovdje će pronaći nešto za sebe (planinarenje, promatranje zvijezda, proučavanje petroglifa, pecanje….)
Mi smo se smjestili u Fairfield Inn & Suits by Marriott Moab koji se nalazi na samo 8 min od ulaza u Arches nacionalni park. Cijene noćenja u ljetnim mjesecima u hotelima s 3 zvjezdice su vam oko 200$. Naravno uvijek možete proći jeftinije u motelima ili nekakvim privatnim smještajima.
Kod planiranja ovog posjeta provjerite na stranicama Arches National Park Timed Entry – Recreation.gov da li vam je potrebna rezervacija termina ulaska u nacionalni park . Znaci pored ulaznice morate rezervirati i vrijeme ulaska (recimo od 9-10). Ovo vrijedi za određene mjesece (proljeće, kasno ljeto). Možete ući bez rezervacije do 7 ujutro ili poslije 16 poslijepodne. Ako niste uspjeli rezervirati termin jednostavno posjetite Canyonlands ranije (tu nije potrebna rezervacija) i nakon 16h Arches. Da, moguće je vidjeti oba parka u jednom danu ako želite vidjeti samo ona najposjećenija mjesta i nemate puno vremena, u protivnom oba parka stvarno imaju mnogo toga za ponuditi. Oba se nalaze na visoravni Colorado (Colorado Plateau) poznatoj po crvenim stijenama i slojevima pješčenjaka koji su se taložili milijunima godina. Krajolici su im oblikovani vodom, vjetrom i ledom koji su stvorili lukove, kanjone i litice. Arches je poznat po lukovima, a ako želite vidjeti kanjone i vidikovce uputite se u Canyonlands.
Arches nacionalni park je svjetska prijestolnica lukova i ima ih oko 2000. Lukovi stalno nastaju i nestaju i park je vrlo geološki aktivan. Najpoznatiji je Delicate Arch koji je visok 16m i simbol je države Utah. Za posjet ovom luku potrebne su vam dobre planinarske čizme ili tenisice , šešir i puno vode a ne bi na odmet bio ni štap. Uspon je dosta strm, dug je sve zajedno oko 5 km i nema hlada. Na ovom usponu možeš procijeniti tko vodi aktivan život a tko je ovdje samo radi slikanja i vjerojatno mu je jedina šetnja u zadnjih mjesec dana ako ne i više. Na samom vrhu izroni ovaj div i jasno ti je zašto je posjetiteljima najdraži. Mada nije najviši luk u ovom parku zbog izoliranosti i krajolika izgleda divovski i moćno. Ako nisi došao rano ujutro, onda kao i mi čekaš red na fotografiranje. Još jedna zanimljiva formacija je Balanced Rock. Ovaj masivni kamen teži otprilike 3.577 tona i izgleda kao da prkosi gravitaciji.
Najviši luk je Double Arch (vertikalni otvor od 34m), a najduži luk u Sjevernoj Americi je Landscape Arch (93,3m, u najužem dijelu ima samo 1,8m). Većinu ovih lukova možete vidjeti iz samog vozila ili kraćom šetnjom. Kaže Wayne: “Vidiš jedan luk vidio si ih sve !”
Canyonlands je najveći park u saveznoj državi Utah i rijekama Colorado i Green podijeljen je u četiri područja koji su međusobno toliko fizički odvojeni da je potrebno više sati vožnje da se stigne iz jednog u drugi. Ako želite posjetiti vidikovce s panoramskim pogledima na kanjone koje su usjekle rijeke Colorado i Green krenite u dio pod nazivom: Island in the Sky. Najpoznatiji luk na ovom području je Mesa Arch i to je pored vidikovca jedino mjesto koje smo ovdje posjetili. Nažalost nismo imali vremena za ostalo.
The Needles je dobio naziv po kamenim tornjevima. The Rivers je omiljen kod kajakaša, a The Maze je najnepristupačniji dio.
Ovaj park je certificirani International Dark Sky Park s “Gold-Tier” statusom što znači da: “… nudi jednu od najmanjih razina svjetlosnog zagađenja na svijetu omogućujući kristalno jasan pogled na Mliječnu stazu.”
Sjeverno od Moab-a nalazi se jedna od najslikovitijih cesta u SAD-u, dugačka 24 km (barem onaj asfaltirani dio) koju ne smijete propustiti. Naziv joj je Potash Road i poznata je po dramatičnim liticama s jedne strane i tokom Colorade rijeke s druge strane. Najpoznatiji dio ceste je litica pod nazivom Wall Sreet , svjetski poznato odredište za penjače, a u blizini se nalaze i indijanski petroglifi stari i do 1000 godina. E, ovdje se vidim u Ford Mustangu ili Cadillac Eldoradu Biarritz, s maramom oko vrata i kosom koja vijori na vjetru. Moj dragi vjerojatno tu negdje peca !
Slijedeće odredište nam je Page u saveznoj državi Arizoni. Zašto Page ? Recimo da je otprilike pola puta do Death Valley nacionalnog parka, a i tu se nalazi jezero Powell što znači da će moj dragi imati cijeli dan za pecanje. Kompromisi su temelj svake uspješne veze.
Krenuli smo iz Moab-a rano ujutro nakon klasičnog američkog hotelskog doručka: jaja, slanina, bagel, zobene pahuljice, litre kave i njihovog vrhnja za kavu bez kojeg ne mogu (a koje je zbog silnih aditiva zabranjeno u EU). Nisam ljubitelj američke kuhinje, previše prženih jela, masnoća, namirnica bez okusa …..ali zato rebarca, steakovi, krumpiri na sve načine (posebno oni punjeni vrhnjem, slaninom i sirom), jastozi, škampi….pa onda pita od jabuka, legendarni NY style cheesecake ….ok, ok imaju i oni finih jela za ponuditi.
Nakon cca 2 sata vožnje našli smo na oznaku Historic site ! Znam te/znaš me trenutak ! Vrijeme za posjetiti i ovo mjesto, iako nije bilo na listi. Bluff Fort je povijesno mjesto koje slavi jednu od najtežih i najnevjerojatnijih ekspedicija u povijesti naseljavanja Zapada. Putovanje Mormona od 400 kilometara 1879.-1880., koje je trebalo trajati 6 tjedana, protegnulo se na 6 mjeseci. Doslovno su morali isklesati prolaz za svoje vagone kroz okomitu stijenu iznad rijeke Colorado, poznat kao Hole-in-the-Rock. Ovdje imate mogućnost ako znate godinu i mjesto smrti svojeg djeda i njegovo cijelo ime, pronaći jeste li u rodu s ovim izuzetnim pionirima ! I gle čuda ! Wayne je našao ovdje svoje pretke! Ponekad neplanirana mjesta izrode najzanimljivije trenutke.
Valley of the Gods: Dolina kamenih čuvara
Valley of the Gods je dolina, pogodili ste; pješčana, koja vas vodi kroz 27 km vožnje neasfaltiranom cestom punom uspona i padova. Ako nemate pogon na sva četiri zaobiđite ovu cestu i divite se pješčanim formacijama s glavne ceste . Za narod Navajo ove osamljene crvene stijene su svete i predstavljaju drevne okamenjene ratnike koji čuvaju zemlju. Zovu je i Mali Monument Valley no za razliku od većeg brata ovdje je prolaz free i možete slobodno kampirati. Ako volite istraživati sami onda je Valley of the Gods pravo mjesto za vas. Ako želite upoznati kulturu naroda Navajo onda platite ulaznicu od 8$ i posjetite Monument Valley. Tu se ture vođene i bude dosta gužvovito. Mi smo odabrali biti sami, biti malo mladi i ludi, imati još jedno mjesto kojeg ćemo se osmijehom prisjećati (ako vam je jasno na što mislim). Na svako naše; konačno imamo trenutak za sebe, pojavio bi se auto ili kamper i još stao da pita za smjer !? Na jedinoj cesti !?
Samo 40-tak km nakon izlaska na glavnu cestu naići ćete na svima poznat Forest Gump Point. Ne možete ga promašiti, osim ako nikad niste pogledali film. Čak i ako niste upoznati s filmom i famoznom scenom sigurno ćete stati ! Ne samo zbog ljudi koji trče nasred ceste i viču “Malo sam umoran. Mislim da ću sad ići kući”, već zbog pogleda na dugu, ravnu cestu koja vodi direktno na divovske stijene Monument Valleya. Još jedan trenutak u kojem pomislite priroda Amerike je jedinstvena. Zbog nje volim ovu zemlju !
Page, Arizona: Grad koji je nastao preko noći
I eto nas u Arizoni, u gradu Page, za koji kažu da je nastao preko noći. Osnovan je tek 1957.godine i to za radnike brane Glen Canyon. Još jedna zanimljiva činjenica je da je to zapravo grad okružen Navajo plemenskom zemljom. Zemljište je dobiveno razmjenom s narodom Navajo. Tu postoji i vremenska zbrka. Arizona nema ljetno računanje vremena ali Navajo narod ima. Morate dobro paziti ako planirate turističke ture u recimo, Antelope Canyon zbog te razlike od jednog sata. Mi smo to sveto mjesto posjetili prije 3 godine i to je definitivno priča i članak za sebe.
Waynovih 5 min, ili bolje rečeno jedan cijeli dan za pecanje! Mojih 3 sata u gymu. Svakome svoje veselje. On je 2 sata potrošio u vožnji do idealnog mjesta za pecanje uz rijeku Colorado, još cca sat vremena provlačeći se kroz žbunje i stijene i dobrih 4 sata loveći nešto, a ulovio ništa! Ali ljepota je u miru, spokoju i žuboru rijeke. Kaže da se pošteno odmorio i napunio baterije. On sretan, ja sretna ! Uostalom sutradan me čekao shopping u Las Vegas outletu i zadnji nacionalni park na ovom putovanju: Death Valley.
Vegas smo već posjetili a i za nas je jedan od onih gradova koje je dovoljno vidjeti jednom. Jeste da smo tu kupili vjenčano prstenje, skoro se vjenčali (opet priča za sebe) i shvatili da sina Miku moramo ovdje dovesti kad napuni 21 ako želimo osvojiti što na pokeru (jedan od skrivenih talenata mu je što zna brojati karte).
Death Valley: Ljepota na rubu opstanka
Vožnja od Page (Arizone), preko Vegasa (Nevada) do Nacionalnog parka Death Valley (California), trajala je 9 sati bez stajanja. Ovu smrtonosnu ljepotu smo pokušali vidjeti i na prošlom putovanju kroz Californiju 2023. godine kad je palo kiše dovoljno da zatvori većinu parka. I eto ga opet ! Mi ko prstom u …… Dolina je proživjela najvlažniju jesen 2025. u povijesti mjerenja. Opet su dijelovi kao Badwater Basin bili zatvoreni za javnost. Ovaj put nas to nije pokolebalo. Uostalom budemo li čekali slijedeće putovanje, kako je krenulo, Death Valley će postati Sea Valley.
Šlag na kraju kad je smještaj u pitanju. Postoji nekoliko opcija u samom parku a mi smo odabrali “The Inn at Death Valley”. Luksuzni resort sagrađen 1927. godine u kojem su boravile brojne holivudske zvijezde poput Marlona Branda, Johna Waynea i Ernesta Hemingwaya. Resort je okružen bujnim vrtovima palmi i cvijeća koje natapaju prirodni izvori. Tako divan kontrast s okolnom pustinjom. Vanjski bazen se puni prirodnom izvorskom vodom stalne temperature od oko 31°C. Sobe u glavnoj zgradi kao i privatne kućice smještene u vrtovima spoj su rustikalnog šarma i luksuza. Na početku sam ovo smatrala nepotrebnim bacanjem novca ali nakon cjelodnevne šetnje kroz paklenu pećnicu, je definitivno vrijedilo.
Death Valley možete vidjeti u jednom danu, barem ono najzanimljivije:
Badwater Basin najniža je točka u Sjevernoj Americi, smještena na 86 metara ispod razine mora (mi ga nismo vidjeli zbog poplavljene ceste). Ovdje hodaš na kori od soli i gledaš u beskrajnu bjelinu. Ljeti se tlo može zagrijati do nevjerojatnih 93°C, prava paklena pećnica.
Kao kontrast bijeloj soli, brda Artist’s Palette izgledaju kao da je slikar prolio svoje boje po ovim stijenama i predstavio svoju novu kolekciju. Zahvaljujući oksidaciji metala, brda se prelijevaju u nijansama zelene, žute, prljavo ružičaste i narančaste. Najljepša su pred suton. Rekla bih da su zlatni i plavi sat ovdje dobili svoj naziv.
Na pješčanim dinama, Mesquite Flat, je sniman dobar dio Ratova zvijezda. Ovdje mi je dragi ubrao cvijeće. Rekla bih pobrao grane, hej, bitna je namjera i trud.
Vrlo je interesantno i kamenje koje hoda (Racetrack Playa-isušeno jezero). Teško kamenje (neko i preko 300 kg) misteriozno klizi po tlu ostavljajući duge tragove. Znanstvenici su tek nedavno dokazali da ih pokreće rijedak spoj tankog leda i laganog vjetra.
Definitivno najtiši nacionalni park koji smo posjetili. Kao da osjećaš tu surovost prirode u zraku. Imaš osjećaj ako ostaneš duže da će ta nemilosrdnost i divljina progutati. I onda se vratiš u onaj divan resort, naručiš si koktel i ubaciš u bazen, čisto radi ravnoteže, da se postigne savršen sklad postojanja!
Nakon sirove tišine Death Valleya, cesta nas je vodila prema oceanu — prema San Diegu, gradu koji već dobro poznajemo. Šest sati vožnje i odjednom se svijet promijeni: palme, morski povjetarac, nježni šum kalifornijskog života.
Za mene je San Diego značio pet dana odmora — bazen, teretana, sunce.
Za Waynea je značio pet dana posla… kako bismo mogli planirati našu sljedeću avanturu.
To je naš ritam. To je naše partnerstvo.
I funkcionira.
San Diego je klasični kalifornijski san — plaže, surferi, zalasci sunca i način života koji djeluje bez napora radostan. Zaslužuje svoju vlastitu priču, i jednog ću mu dana dati prostor koji zaslužuje.
I tako se zaljubiš u Ameriku
Veći dio ovog putovanja vodio nas je kroz zaboravljene prostranstva — mjesta gdje se svijet čini netaknutim, gdje se horizont proteže beskrajno, gdje možeš voziti pedeset kilometara a da ne vidiš nijednu dušu. U tom ritmu ima nešto hipnotično: zujanje motora, treperenje asfalta na vrućini, spoznaja da si možda jedino živo biće u golemom krugu pustinje i neba.
Nema signala.
Nema buke.
Samo ti, cesta i zemlja.
Vrijeme prestaje biti važno.
Ostaje samo sloboda.
I tu se zaljubiš u Ameriku.
You May Also Like
